Malina
Malina je višegodišnja samonikla biljka i ima zeljastu stabljiku. Grm naraste i do 250 cm u visinu. Listovi su složeni od 3 do 7 listića i perasto sastavljeni. Plodovi su zbirni, najčešće crvene boje, jako su ukusni za jesti, a beru se posve zreli. Sjemenke su svijetlosmeđe, mrežasto naborane, a najčešće ih raspršuju ptice. Cvjetovi su bijeli. Rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Aziji. Raste na rubovima šuma gdje je veća vlažnost zraka. Ima ljekovita svojstva i koristi se za pravljenje mnogih proizvoda. Raste od sredine ljeta do sredine jeseni, a cvate od svibnja do lipnja. Prema imenu ovog voća nastalo je hrvatsko žensko ime Malina.
Malina i njezine značajke
Malina, kao i druge bobice, osigurava vitamine, minerale, vlakna i antioksidante. Sve su to blagotvorne za zdravlje. Kao i svaki zdravi sastojak, malina može biti korisna kao dio uravnotežene, hranjive prehrane. Također je vrijedno zapamtiti da jela koja sadrže dodani šećer, masti i druge sastojke vjerojatno neće pružiti iste zdravstvene koristi kao i svježe malina. Obične, svježe maline bit će zdravije od prerađenih deserta od malina, konzerva i jela koja sadrže vrhnje i dodani šećer. Najčešće se koristi za proizvodnju ukusnog soka, namaza, kolača, umaka, voćnog jogurta ili pak vrsnog vina.
Maline su voće koje tradicionalno zori ljeti, no zahvaljujući novim tehnologijama i sortama mogu se uzgajati tijekom cijele godine. Malina je vrlo zahvalno voće za uzgoj, odnosno nakon što biva posađena ne zahtjeva previše brige. Redovito održavanje malina u svakom slučaju je poželjno, pošto voćka ima tendenciju širiti se te može preuzeti cijeli vrt ako se ostavi bez kontrole. Za razliku od većine voćnih plodova, nakon što bivaju ubrane, maline dodatno ne dozrijevaju. Ne sadrže masnoće, zasićene masti, natrij i kolesterol. Lišće biljke maline popularno je za spravljanje čajeva (što medicinskih, što klasičnih).
Maline sadrže visoke doze fitonutrijenata kao što su elagična kiselina i antocijanini te visoke doze antioksidanata i dijetetskih vlakana. Pomažu u snižavanju krvnog tlaka. Imaju mali broj kalorija, bogate su vlaknima, vitaminom C, kalijem i folatima. Maline mogu biti crvene, ljubičaste, crne ili čak zlatne boje. Postoji čak preko 200 vrsta maline.
Willamette
Sorta malina koja je otporna i ima tamno crvene plodove. Oporog je okusa, ali dobrog te je odlična za kuhanje ona rađa krupne tamno crvene i ukusne plodove. Stabljika je dvogodišnja, a ova malina će najbolje uspjeti na području gdje ima puno sunca. Potrebno joj je i dosta vode, te dobro gnojenje u vrijeme cvjetanja. Od travnja do lipnja se pojavljuju bijeli cvjetovi. Plodovi su u prncipu crveni, ali mogu biti i žuti. Potrebno ju je vezati žicom.
Sorta maline “Meeker” Sorta razvijena 1967. u Americi. Meeker je relativno rana sorta koja počinje s dozrijevanjem u srpnju. Vrlo je raširena u komercijalnom uzgoju, posebno zbog čvrstoće plodova i lakoće branja (može se brati strojno). Okus je ugodan i aromatičan. Oblik ploda je skladan, a boja lijepa.
Himbo Top
Plodovi su krupni i svetlije crvene boje. Spada u sorte maline koje se lakše beru. Period branja može potrajati i do 8 tjedana, a pogodna je i za upotrebu u svežem stanju kao i za daljnu preradu.
Američka borovnica
Najbolje uspijevaju na humusnim, prozračnim i izrazito kiselim tlima uz pH vrijednost 3,5 do 5,2 (optimalno 4,3 do 4,8). Borovnice vole veći sadržaj humusa u laganijim tlima (5%), zahtijevaju stalnu i dostatnu vlagu ali treba izbjegavati zemljište sa stajaćim vodama ili visokom razinom podzemnih voda. Zbog tako specifičnih zahtjeva uzgoj američkih borovnica u intenzivnim nasadima ili pojedinačnih rodnih grmova uz okućnice predstavlja pravi izazov.
Chandler
Grm je visok (do 1, 6 m), malo se širi. Bobice su krupne, plave boje, s voštanim premazom i urednim ožiljkom. Plodovi dosežu masu od 2, 5-5 g, promjera 2-3 centimetra, blago spljoštene s krajeva, nalikuju gumbu. Imaju sladak, ugodan okus i laganu, gustu kašu.
Blue Crop
Produktivna sorta koja s rodom kreće u sredini sezone (krajem lipnja, početkom srpnja). Blue Crop je samo oplodna sorta ali ju je potrebno spariti s partner voćkom kako bi davala dobre rezultate. Vrlo je cijenjena zbog svoj otpornosti na niske temperature. Rađa vrlo dobro ako joj se pruži adekvatna njega. Naraste do 1.5 m u visinu i otprilike toliko u širinu. Kao i svaka druga sorta borovnice „Bluecrop“ zahtjeva tla kisele reakcije. Pozicija za sadnju bi trebala biti dobro osunčana. Plodovi „Bluecropa“ su srednje veličine, lijepe voštano plave boje s visokim postotkom šećera.
Haskap - Sibirska borovnica
Haskap je listopadni grm, koji može narasti od 1 do 3 m u visinu i 1,5 m u širinu (u kultivaciji 1,8 m u visinu i 1 m u širinu). Spada u dugovječne biljke, doživi 25 do 30 godina. Često se prvi listovi već počinju razvijati ispod snijega. Nije samooplodna voćna vrsta te treba saditi barem dvije različite sorte zajedno, a preporučuje se saditi i tri do četiri sorte u nasadu, koje cvatu u isto vrijeme. U novije vrijeme uzgojene su i sorte oprašivači, koje počinju cvasti ranije i cvatu kroz relativno dugo razdoblje.
Haskap i njezine značajke
Plod haskapa dozrijeva već u svibnju, prije ostalog voća u našem podneblju, dakle i prije jagode, što tu voćnu vrstu čini vrlo zanimljivom. Rano dolazi u rod. U trećoj godini po grmu rodi od 0,5 do 1 kg, a u punom rodu grm haskapa može dati 3 do 5 kg (starost grma 5 do 6 godina) ploda. Upravo zbog brzog stupanja u rod i ranog dozrijevanja plodova (svibanj) često se plod naziva i majska ili kamčatska jagoda. Kod nas se berba obavlja ručno, dok u svijetu prevladava strojna berba.
Pošto plod dospijeva vrlo rano, najčešće se konzumira sirov, ili se od njega prave džemovi, želei, osvježavajuća pića ili se dodaje u zamrznute i fermentirane mliječne proizvode (jogurt, sladoled), koje oboji crvenoljubičasto. Koristi se i u kulinarstvu kod spremanja jela od divljači i crvenog mesa. Bobice haskapa bogat su izvor vitamina C, antocijana, proantocijana i drugih flavonoida, a imaju i antikancerogena, antimutagena, protuupalna i protualergijska svojstva. U područjima, gdje haskap raste u prirodi, koristi se u narodnoj medicini kod ateroskleroze, hipertenzije gastrointestinalnim poremećajima, a čemu u prilog idu novije znanstvene studije.
Kupina
Nevjerojatne crne bobice za kojima smo najčešće posezali kao djeca boraveći kod bake na selu, osim osvježavajućeg učinka imaju i veliku moć na naše zdravlje. Obiluju vitaminima i mineralima, vlaknima te antioksidansima vrlo učinkovitima u prevenciji brojnih bolesti.
Kupina i njezine značajke
Kupina je trnovit grm dugih i savijenih grana visok 50-300 cm. Cvjeta od svibnja do kolovoza, plodovi su sitni, jagodičasti, najprije crveni, a kasnije kasnije potamne do tamnoplave i skoro crne boje. Sazrijevaju od kolovoza do listopada. Energetska vrijednost 100 g svježih kupina je 43 kcal, sadrži 9,6 posto ugljikohidrata, 1,4 posto proteina i 0,5 posto masti. Od minerala kupina sadrži: kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, mangan, cink i bakar. Od vitamina kupine sadrže vitamin C, vitamin A, vitamin E i vitamin K. Svježe kupine u 100 g sadrže 5,3 g dijetalnih vlakana, 128 mcg beta karotena i 118 mcg luteina+zeaksantina. Kupina je supervoće, prije svega zbog vrlo ljekovitih antioksidanata, kao što su antocijani, elaginska kiselina, kafeinska kiselina, p-kumarinska kiselina, rutin, galna i cimetna kiselina. Da bi se u potpunosti iskoristila pozitivna svojstva kupina preporučuje se konzumiranje zajedno s nekim drugim bobičastim ili sličnim voćem, čime se ostvaruje sinergistički efekt i bolja iskoristivost ljekovitih sastojaka
Aronija
Aronija je listopadni grm koji naraste 2 do 3 metra u visinu te 2 metra u širinu. Može uspijevati i na siromašnim tlima i zasjenjenim područjima, no više joj odgovaraju tla bogata hranivima te blago kisela. Pomaže kod šećerne bolesti, jača imunološki sustav i dobra je u sprječavanju srčanih i kardiovaskularnih bolesti. Obiluje vitaminima E, C, B2 i B6 te folnim kiselinama, a tijelo pročišćava od toksina te ublažava migrene.
Aronija i njezine značajke
Zanimljiva je činjenica da ona nema prirodnih neprijatelja pa je stoga pri uzgoju nije potrebno podvrgavati različitim spojevima za zaštitu, što je čini prikladnom za prirodni uzgoj. Najčešće se koristi za proizvodnju ukusnog soka, namaza, kolača, umaka, voćnog jogurta ili pak vrsnog vina. Dobar je izvor vitamina C, K, A i E te kalija, fosfora, kalcija, magnezija i cinka. Kako je predmet mnogih istraživanja jer obiluje brojnim biološki djelotvornim biljnim tvarima koje posjeduju blagodatne učinke na zdravlje, nerijetko se naziva i čudotvornom bobicom. Aronija sadrži brojne spojeve koji djeluju kao jaki antioksidansi te posjeduje iznimno snažnu sposobnost osujećivanja slobodnih radikala, jaču nego bilo koje drugo bobičasto voće. Za njezin trpki i opori okus najzaslužniji su brojni procijanidini, odnosno tanini.
Sorta je porijeklom iz Njemačke. Raste energično (do 2.0 m visoko) u kompaktni grm u obliku vaze, grananje počinje u bazi krošnje. Ima atraktivno sjajno tamno lišće, koje prelazi u narandžasto-crvenu boju u jesen. Cvjeta u proljeće prije nego druge sorte, ima bijele cvjetove, s crvenim prašnicima. Atraktivna je za pčele i leptire. Plodovi velike, sjajne i crne bobice u grozdovima, duplo veće nego one koje rastu u divljini. Budući da svi plodovi ne dozrijevaju u isto vrijeme, ptice ih rado jedu. Stoga ih svakako morate zaštititi, jer inače neće potpuno dozrjeti. Sadrže visoke količine vitamina (uglavnom vitamin C), minerala i antioksidansa. Komercijalno se uzgaja posebno za sok, najčešće se koristi za džemove, žele i sirupe. Dobro podnosi vlažna ili suha zemljišta, potpuno ili djelimično osunčana. Preporuka je da se uzgaja kao voćna biljka, također je dobra za uređenje (za naturalističku sadnju, kao grm za ivčnjak ili kao biljka za kontrolu erozije). Otporna je na hladnoću, do -37 ° C.